SPROVOD S. GRACIJE ŠAINČEVIĆ
S. Gracija je sahranjena u ponedjeljak, 1. srpnja 2024. godine. Sahranjena je na mjesnom groblju u Slavonskom Brodu u sestarki grob. Sprovodne...
ŽUPA DAVOR - ZLATNI JUBILEJ S. DUBRAVKE KOPILOVIĆ
Danas je u našoj župi bilo svečano i raspjevano. Na svetoj Misi na poseban smo način u molitve stavili naše časne sestre, Sestre Naše Gospe, koje već...
ZLATNI JUBILEJ ZAVJETA S. JELENE MARKIĆ, S. JASMINKE EREIZ I S. DUBRAVKE KOPILOVIĆ
U samostanu u Bukovačkoj 316 održan je od utorka 25. lipnja do subote 29. lipnja 2024. turnus duhovnih vježbi za sestre. Voditelj je bio...
PREMINULA S. M. GRACIJA ŠAINČEVIĆ
Svim sestrama, rodbini i prijateljima javljamo da je naša draga
s. M. Gracija...
SPROVOD S. CECILIJE PLEŠA
S. Cecilija je sahranjena u utorak, 21. svibnja 2024. godine. Sprovodne obrede na zagrebačkom groblju Miroševac i sv. Misu zadušnicu u župnoj crkvi...
PREMINULA JE S. M. CECILIJA PLEŠA
Svim sestrama, rodbini i prijateljima javljamo da je naša draga s. M. Cecilija Dragica Pleša, redovnica Družbe sestara Naše Gospe, okrijepljena...
Blagdan bl. Marije Terezije od Isusa Gerhardinger
U Kući matici, Primorska 20, Zagreb, 10. svibnja 2024. godine, prigodom blagdana bl. Marije Terezije od Isusa Gerhardinger, svečano euharistijsko...
“RADUJ SE ZA SVOJE MLADOSTI”
Gospićko-senjska biskupija i grad Gospić domaćini su 12. Susreta hrvatske katoličke mladeži koji se održao u Gospiću u subotu 4. svibnja 2024. godine...
Djeca uprizorila križni put na Cvjetnicu
Uz euharistijsko slavlje Nedjelje muke Gospodnje (24. ožujka) u našoj župnoj crkvi Župna dramska skupina scenski je uprizorila postaje u igrokazu...
„Zagreb, Prag i Rim: Pitanje žena u etapama opće sinode“.
PRILOG S. THEE U POSEBNOM BROJU ČASOPISA „HERDER KORRESPONDENZ“ POSVEĆENOM TEMI ŽENA U CRKVENIM SLUŽBAMA U posebnom tematskom broju poznatog...
SPROVOD S. GRACIJE ŠAINČEVIĆ
S. Gracija je sahranjena u ponedjeljak, 1. srpnja 2024. godine. Sahranjena je na mjesnom groblju u Slavonskom Brodu u sestarki grob. Sprovodne obrede vodio je vlč. Anđelko Cindori, župnik župe od Gospe od Brze pomoći. Sv. Misu zadušnicu u kapeli na mjesnom groblju slavio je vlč. Ivan Stipić, župnik iz Oprisavaca. Homiliju na sv. Misi imao je bivši župnik iz Oprisavaca, vlč. Stjepan Sokolović. Na sprovodu su bile Sestre iz Zagreba i Osijeka te rodbina.
O životu s.Gracije je kod mrtvačnice govorila vrhovna glavarica Družbe sestara Naše Gospe s. Zrinka Šestak.
Poštovani vlč. Anđelko, ožalošćeni: nećakinje Ana, Marica, Marija i Ana te nećaciAntun, Vinko i Pero, pranećaci i ostala tugujuća rodbino drage nam s. Gracije. Drage moje Sestre!
„Što oko ne vidje, i uho ne ču, i u srce čovječje ne uđe, to pripravi Bog onima koji ga ljube.“ (1 Kor 2, 9)
Velika je to tajna koja je za Mariju Šainčević započela rođenjem i krštenjem, 21. kolovoza 1937. godine, u Oprisavcima kod Slavonskog Broda. Od osmero djece u obitelji Marina i Stane Šainčević, Marija je bila najmlađa, a time i najduže uz svoje roditelje u svim poslovima. Drugi svjetski rat pa i vrijeme nakon rata odnijelo je mnoge živote. Tako je jednog dana Marija na kućnom pragu zatekla ubijena dva
brata. Njezino mlado srce i um trebalo je u sebi, na pravo mjesto, smjestiti taj preteški događaj i nastaviti živjeti, što nije bilo nimalo lako.Dugo je u sebi nosila želju o odlasku u samostan, ali obiteljske prilike nisu bilepogodne da ode od kuće i svoj život posveti Bogu i ljudima u redovničkom zvanju. Kad se pokazala prilika Marija je svojim roditeljima izrekla svoju želju jer Bog za nju ima drugačiji put. Odvažila se, te je na Žalosnu Gospu, 15. rujna 1965. godine, stupila je u Družbu sestara Naše Gospe u Zagrebu, Primorska 20, gdje je obavila potrebnu redovničku formaciju. Na Snježnu Gospu, 5. kolovoza 1966. obukla je redovničko odijelo i dobila ime s. Gracija po kojemu ju i danas zovemo. Prve redovničke zavjete položila je 5. kolovoza 1968., a doživotne 1973. godine u Remetama.
Zasigurno nije bila svjesna svega što ju čeka u životu, ali s pouzdanjem u Boga i Majku Mariju prihvaćala je svaki posao koji su joj poglavari povjeravali i savjesno ga vršila do zadnjeg dana. Nakon položenih Prvih zavjeta, po potrebi Družbe premještena je u Njemačku, u Offenburg, gdje je radila u samostanskoj kuhinji do 1968., kada je premještena u Garmisch-Partenkirchen za njegovateljicu u Staračkom domu. Godine 1970. premještena je u Holzkirchen, nedaleko od Münchena, gdje naše sestre preuzimaju vođenje Caritasovog staračkog doma, sv. Ana. Vjerujem da joj nije bilo nimalo lako iz ravne Slavonije i svoje ikavice, poći u nepoznati svijet bez poznavanja jezika i upućenosti u posao, koji je trebala obavljati. Međutim, njega starijih i bolesnih korisnika doma ubrzo su je naučili i jeziku i poslu koji je s ljubavlju, samozatajno i s puno pažnje prema korisnicima, radila do zaslužene mirovine u koju je ušla 1999. godine. Ulaskom u mirovinu, s. Gracija se vratila u Zagreb, u kuću Maticu gdje je nastavila s starijih i bolesnih sestara te je pomagala u praonici. Kada više nije bilo potrebe za njegom bolesnih sestara u Primorskoj, potpuno je preuzela brigu o pranju i glačanju rublja do 2020. godine, kada je iscrpljeno tijelo počelo gubiti potrebnu snagu. Unatoč svoje tjelesne slabosti, ali vedrog duha s. Gracija se nije potpuno odrekla svoje dužnosti. Radila je koliko je mogla. Željela je biti korisna. Još prošli ponedjeljak, kad je već jedva hodala i pomalo gubila orijentaciju, zatekla sam je kako glačala i slaže netom osušene ručnike. U svojoj samozatajnosti nikada nije davala do znanja da je nešto boli, premda se vidjelo da teško hoda i da ima zdravstvenih poteškoća s kojima se do kraja nosila onako kako je najbolje znala i mogla. I u zadnjim trenucima mislila je na druge. Liječniku iz Hitne pomoći rekla je: Nemojte gubiti vrijeme sa mnom. Ima puno mlađih kojima ste potrebniji vi i lijekovi koje bi meni dali.Bila je velika moliteljica. Sa radija koji je slušala i pratila sav katolički tisak bila je upućena u sva svjetska i crkvena događanja za koja je u zajedničkoj molitvi u našoj samostanskoj kapelici, svaki dan imala svoj zaziv za aktualne potrebe. Suosjećala je sa svakom patnjom, znajući što je patnja.
Sa prozora svoje sobe imala je pogled na naš mali samostanski cvijetnjak u kojem je špilja Gospe Lurdske, kojoj se rado molila i svakodnevno palila lampione. Jedno vrijeme vodila je brigu i o cvijetnjaku, a često je bila viđena kako oko Gospine špilje mete lišće. Bila je pažljiva. Kad bi nas u ljetnim mjesecima bilo manje sestara u kući zbog odlaska na godišnji odmor, a sve dužnosti ostale kao da smo sve u kući, sama je znala reći sestri koja bi preuzela brigu o blagovaonici, neka ona samo ide za svojim poslom, jer ona to može napraviti i ima više vremena.Nemoguće je obuhvatiti svaki segment osobnosti s. Gracije. Nije puno govorila, ali je voljela biti u zajednici. Pokazivala je oduševljenje kada bi o imendanima sestara pri kraju ručka zapjevali koju pjesmu. Dok je mogla svakodnevno je odlazila u crkvu sv. Blaža, gdje se pridružila moliteljicama krunice i aktivno sudjelovala moleći deseticu prije večernje sv. Mise. U sjećanju župljana koji su je poznavali, ostala je kao samozatajna i topla osoba. I još mnogo skrivenog, a pozitivnog nosila je u sebi naša s. Gracija. Za sve to vrijeme što je živjela među nama, i ostavila svoj pečat na ovoj zemlji, mi, sestre Naše Gospe zahvaljujemo s. Graciji i dobrom Bogu. Kao što je tiho i samozatajno živjela, tako se u ranim jutarnjim satima, 26. lipnja, smireno i tiho privila na grudi Srcu Isusovu. Neka ju Isusovo milosrđe i ljubav nagradi za sve što je učinila Njemu na slavu! Zahvaljujem s. Nadi, kućnoj poglavarici Samostana u Primorskoj i s. Stanki, koje su s puno ljubavi, brige i razumijevanja, brinule o s. Graciji u danima kad je to bilo
potrebno! Iskrenu sućut izražavam svoj rodbini i svima vama koji ste poznavali s. Graciju!
Draga s. Gracija želimo Vam radostan susret sa Zaručnikom. Do ponovnog susreta za Vas mole, Vaše Sestre!