SPROVOD S. CECILIJE PLEŠA

S. Cecilija je sahranjena u utorak, 21. svibnja 2024. godine. Sprovodne obrede na zagrebačkom groblju Miroševac i sv. Misu zadušnicu u župnoj crkvi sv. Leopolda Mandića u Dubravi slavio je don. Anton Šuljić u nazočnosti  svećenika, redovnica iz raznih zajednica, obitelji, rodbine i ostalih poštovalaca djela i života Cecilije. Članovi ansambla Collegium pro musica sacra pjevali su na sprovodu i sv. Misi zadušnici.

O životu s.Cecilije je kod mrtvačnice govorila vrhovna glavarica Družbe sestara Naše Gospe s. Zrinka Šestak.

Poštovani preč. Vlado Mikšiću, izaslaniče zagrebačkog nadbiskupa mons. Dražena Kutleše, poštovani dekane Katoličkog bogoslovnog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu Josipe Šimunoviću, poštovani don. Antone Šuljiću, poštovane profesorice i profesori Katoličkog bogoslovnog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu, poštovana braćo svećenici i sestre redovnice, dragi župljani koji ste poznavali i u svojim uspomenama prebirete lijepe i sadržajne trenutke provedene s našom i vašom s. Cecilijom, draga rodbino: sestre Marica, Mandica i Katica te braća Vlado i Slavko, drage nećakinje i nećaci, dragi članovi Collegiuma pro musica sacra i svi vi ovdje nazočni! Drage moje sestre! Ljudski život svoj početak i kraj ima u Gospodinu. U Njegovim je rukama i život Dragice Pleša, koja je rođena 17. travnja 1946. godine, po ocu Andriji i majci Ani u Ramljanima, kod Otočca. Dovršivši svoju ovozemaljsku pjesmu, u Marijinu mjesecu, naša je s. Cecilija, strpljivo podnoseći svoju tešku bolest, u rano pred-duhovsko jutro, 18. svibnja 2024. godine, u 79. godini života i 54. godini redovništva, pošla u vječni zagrljaj svome Zaručniku s kojim će zauvijek pjevati pjesmu hvale. Dragica je sedmo od desetero djece u obitelji Pleša. Troje je umrlo u prvoj godini života. Uz svoje roditelje, tri starija brata i tri mlađe sestre, Dragica je živjela u Ramljanima, gdje je pohađala osnovnu školu. U svojoj biografiji piše kako joj nije bilo nimalo lako pohađati školu i pomagati u svim poslovima koje je iziskivao život na selu. Učila bi u večernjim satima i uz neznatno svijetlo lampe ponekad bi zaspala, za stolom, te ostala do ranih jutarnjih sati. Ona nam svjedoči: „Iako sam bila živog temperamenta, ipak sam nosila u dubini svoje duše jednu dobru klicu – Božji dar, privrženost k molitvi i čitanju vjerskih knjiga.“ Bogu odani roditelji su bili prvi savjetnici i vjeroučitelji a zajednička obiteljska molitva bila joj je veza s Crkvom. Prilika za susret sa svećenikom bila je rijetka zbog daljine crkve. U sedmom razredu osnovne škole u Dragici se rađa želja za redovničkim pozivom u čemu su je njezini roditelji podržavali i ohrabrivali u danima kušnje. U Družbu sestara Naše Gospe primljena je 1. listopada 1961. godine u Zagrebu. S. Imakulata je u kandidatici Dragici otkrila pjevački talent te ju zamolila da nešto otpjeva. Dragica ju pita: a mora li pjesma biti sveta? Ne mora, odgovori s. Imakulata, a Dragica zapjeva: „Kopa cura vinograd…“ i na audiciji je dobila čistu peticu. Upisala je Muzičku školu Vatroslav Lisinski, nastavnički odjel. Nakon završene muzičke škole, upisala je studij na Rimokatoličkom bogoslovnom fakultetu, Institut za crkvenu glazbu u Zagrebu, i do lipnja 1967. godine stekla Diplomu o završenim naukama crkvene glazbe te postigla višu stručnu spremu crkvenog glazbenika. Godine 1968. započela je novicijat i dobila ime s. Cecilija te je po tom imenu poznata svima nama. Prve redovničke zavjete položila je 5. kolovoza 1970., a doživotne 3. kolovoza 1975. godine u Remetama. Nakon položenih Prvih zavjeta nastavila je svoje glazbeno obrazovanje na Muzičkoj akademiji i postigla Diplomu iz solo pjevanja (mezzosopran) u klasi prof. Marije Borčić te orgulja u klasi prof. Žarka Dropulića. Od 1975. radila je kao pedagog na Institutu za crkvenu glazbu „Albe Vidaković“ Katoličkog bogoslovnog fakulteta, gdje je predavala orgulje i pjevanje. Kao profesorica na Institutu za crkvenu glazbu, sa žarom i marom radila je poučavajući mnoge studentice i studente crkvenoj glazbi do svoje mirovine u koju je ušla 2009. godine. Svoj glazbeni i pjevački dar s. Cecilija je uz s. Imakulatu, posvetila ansamblu „Collegium pro musica sacra“ koji je osnovan o Božiću 1972. godine te je od tada  redovita članica, vokalna solistica i umjetnička suradnica. S ansamblom je nastupala po crkvama i koncertnim dvoranama diljem Hrvatske i šire te za iseljenu Hrvatsku u Zapadnoj Europi, Kanadi i dijelu Sjeverne Amerike, pjevajući crkvene, rodoljubne i narodne pjesme. Rado se odazivala na poziv župnika rodne joj Župe o blagdanu Gospe Karmelske i sv. Mihovila Arkanđela i na poziv drugih svećenika kada bi ju pozvali da animira pjevanje na svečanim misama u raznim prigodama. Rado je posjećivala dječji onkološki odjel u Dječjoj bolnici Klaićeva odakle stiže zahvala. „Posebno smo ti zahvalni, mi tvoji prijatelji i dječica sa onkologije gdje si nam godinama uljepšavala misna slavlja sa svojim glasom i sviranjem.“ S. Cecilija je svojim glasom slavila Gospodina u svakoj prilici. Ulaskom u mirovinu, ona je u Župi sv. Blaža na jutarnjoj i dječjoj nedjeljnoj misi, a potom u Župi sv. Kvirina na Pantovčaku, u Zagrebu, sviranjem i pjevanjem nastavila svoje glazbeno djelovanje do kraja 2018. godine kada je premještena u Remete. Uz svoj angažman na Institutu za crkvenu glazbu i u Collegiumu, ona je u svojoj zajednici u dva mandata obnašala službu kućne poglavarice u kući Matici. Bila je animatorica svih svečanosti na planu Družbe i u svagdanjim liturgijskim slavljima. U molitvi časoslova rado je pjevala himne, psalme i antifone, osobito o svetkovinama i blagdanima. Svojom spontanošću i jednostavnošću, pjesmom i susretom, dopirala je do svake duše. U naše redovničko zajedništvo unosila je radost, vedrinu, smijeh, a o prigodi Družbinih blagdana, slavlja sestarskih imendana i jubileja, napisala bi prigodnu reportažu u koju bi se uključila cijela zajednica pjevajući refren. Kad god je bila prilika, rado je otpjevala svima nama tako dragi psalam 23: „Gospod Bog je pastir moj, plašit se neću nevolja“, a koji ćemo zajedno otpjevati u slavlju sv. mise. Svojom bojom glasa toj pjesmi, a i svakoj drugoj, davala je posebnu ljepotu i značaj. Lijepi broj notnih zapisa ostavila je u posjed Družbi sestara Naše Gospe. Riječ je o Himnama naših utemeljitelja, himnima, psalmima, antifonama, euharistijskim pjesmama, molitvama, jubilarnoj misi o 200 obljetnici rođenja bl. Marije Terezije od Isusa Gerhardinger, obnoviteljice našeg reda, kojom ćemo slaviti misu zadušnicu. Meni je osobito dragi prepjev Završne molitve časoslova Jutarnje od subote drugog tjedna: „ Nek' te proslave, Gospodine, usta naša; nek' te slavi Gospodine, duša i život naš. Tvojim smo darom ovo što jesmo; nek' tebi na slavu bude sav naš život. Amen. Njezin umjetnički rad dokumentiran je s više snimaka: radio i TV emisija, kaseta, gramofonskih i kompaktnih ploča. Od 1999. godine, umjetnička je voditeljica ansambla „Collegium pro musica sacra“ s kojim je u jesen 2022. godine, Okruglim stolom i Svečanim koncertom, u crkvi sv. Križa u Sigetu u Zagrebu, proslavila 50 godina uspješnog djelovanja i zauzimanja za istinsku crkvenu glazbu. Draga s. Cecilija, od roditeljskog doma prihvaćala si život u punini, lijepe i one manje lijepe trenutke svoga ljudskog i redovničkog života. Prihvatila si trenutak saznanja svoje dijagnoze te se hrabro i s povjerenjem predala Gospodinu. Bila si svjesna da je to bolest koja ne traje dugo i zahvalna Bogu što ti je poklonio vrijeme u kojem si mogla pripremiti sebe i sve nas na trenutak prelaska. Ne tako davno drhtavim glasom rekla si mi, kako si svjesna da bolest napreduje te da se tvoj put nastavlja do Božje volje.  Sada kada je dobri Otac, Tvoje tijelo primio u svoje krilo, a Ti sretna zbog susreta sa svojim Zaručnikom, prepusti se slušanju pjesme hvale kojom su te dočekali korovi anđeoski. Dok Bogu zahvaljujem za Tvoje postojanje i život u Družbi sestara Naše Gospe, u svoje ime, i u ime svih sestara, zahvaljujem Ti za sve ono što si bila među nama. Zahvaljujem Ti za Tvoj doprinos našem zajedništvu, za svaku poticajnu riječ, svaki primjer, svaku notu i pjesmu koju si nas učila! Možda nam se ponekad činilo da od nas previše tražiš, a nismo baš toliko talentirane otpjevati svaku notu i neumu. Ti si znala da mi to možemo. Danas s ponosom mogu reći da nije bio uzaludan ni Tvoj ni naš trud  na tome Ti od srca zahvaljujemo! Oprosti nam sve ono čime smo te za života povrijedile! I mi Tebi opraštamo! Pođi u miru!  A sada iz jedne druge stvarnosti moli za naše jedinstvo, razumijevanje i prihvaćanje. Moli za duhovna zvanja koja će odano i velikodušno služiti Bogu i Crkvi u našoj Družbi u dragoj nam Domovini Hrvatskoj! Iskrena hvala svima Vama koji ste došli počastiti život i djelo s. Cecilije i ispratiti je u ljepši i bolji život – život s Bogom u punini! Iskrenu sućut izražavam obitelji i rodbini! Budite ponosni na svoju sestru, tetu i pra-tetu, s. Ceciliju! Od srca zahvaljujem liječničkom i medicinskom osoblju KBC-a Rebro, koji su s puno pažnje i zauzetosti brinuli o s. Ceciliji. Hvala dr. Višnji Bešlić koja ju je od početka njezine bolesti pratila i podržavala. Hvala gđi. Lidiji Petrač, medicinskoj sestri u miru, koja je nakon operacije bila prva njegovateljica i vidateljica njezine rane. Od srca zahvaljujem s. Asumpti, koja je neumorno, s puno ljubavi i pažnje, svoje vrijeme i snagu darovala s. Ceciliji i bila uz nju u svakom trenutku njezine bolesti. Hvala s. Nadi, kućnoj poglavarici i sestrama u kući Matici, za brigu i razumijevanje u počecima bolesti, kada je s. Cecilija bila u Primorskoj zbog obnove Remetske kuće od potresa. Hvala s. Martini, kućnoj poglavarici i sestrama remetske zajednice koje su joj bile duhovni oslonac i podrška do njezinog prijelaza u Vječnost. Draga s. Cecilija želimo ti radostan susret sa Zaručnikom. Do ponovnog susreta za tebe mole, tvoje sestre!

Uslijedio je govor i dekana KBF-a Josipa Šimunovića.

Na kraju sv. Mise, u ime zagrebačke nadbiskupije sućut je izrekao preč. Vlado Mikšić, izaslanik, koji je ujedno pročitao sućut kardinala Bozanića: 

Poštovana s. M. Zrinka Šestak,

izražavam kršćansku sućut Vama i cijeloj Družbi Sestara Naše Gospe zbog smrti s. M. Cecilije Pleša. Saznavši za smrt s. M. Cecilije, pomolio sam se za vječni pokoj njene plemenite duše i preporučio je Božjem milosrđu. S. M. Cecilija svoj je život posvetila glazbi, tom velikom Božjem daru čovjeku. Stoga je njena služba na Institutu za crkvenu glazbu „Albe Vidaković“ Katoličkog bogoslovnog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu, zatim u ansamblu Collegium pro Musica Sacra, kao i sveukupna promocija crkvene glazbe, dragocjeni doprinos pozivu Crkve u naviještanju Evanđelja i oplemenjivanju društva. Zahvaljujući za dar njezinog života i redovništva s. M. Cecilije, molim Gospodina da ju primi u Vječnu radost, a sve koji su joj bili životom blizu utješi uskrsnom nadom.
Vas i sve Sestre Družbe Naše Gospe srdačno pozdravljam u Gospodinu!
+  Josip kard. Bozanić

U ime Mariološkog instituta čija je članica bila s. Cecilija, izraz sućuti pročitala je tajnica instituta s. Valerija Kovač.
Poštovana i draga s. M. Zrinka Šestak,

Vijest da se s. Cecilija preselila Gospodinu možda i nije bila iznenađenje, budući da je nažalost bila jako bolesna, ali to ne umanjuje žal za ovom divnom osobom, između ostaloga i vrijednom članicom našega Hrvatskoga mariološkog instituta. Bila je uistinu divljenja vrijedna članica HMI-a! Kada smo se prije oko tri mjeseca čuli telefonom i dogovarali se o njezinu sudjelovanju i svjedočenju za 50. obljetnicu HMI-a, rekla mi je da bi rado došla, kao što je uvijek rado dolazila na skupove Instituta, ali da nažalost nije sigurna da će moći; i nije mogla zbog bolesti, nažalost! A imala bi i te kako mnogo za reći i posvjedočiti o svom članstvu u HMI-u, koje je bilo obilježeno ustrajnim radom i djelovanjem! Ja sam uvjeren da sada u zajednici svetih, zajedno i sa s. Imakulatom, prebire sjećanja i na HMI!
Koliko god bio privremen, rastanak s dragom i voljenom osobom kakva je bila s. Cecilija težak je i tužan! No, osim tuge, naša nam vjera govori da je Vaša cijenjena s. Cecilija prešla svom Dobrom Pastiru na „obilne pašnjake […] gdje smrti, ni boli, ni tuge više nema“! Vjera i nada u budućnost s dragim Bogom i sa svetima utjeha su i snaga u takvim teškim trenucima! Uz molitve za Vašu s. Ceciliju, želim Vama, svima Vašim sestrama, kao i njezinoj obitelji izraziti iskreno kršćansko i ljudsko suosjećanje, moleći dragoga Boga da Vam udijeli utjehu i snagu!
Naša liturgija kaže da se „vjernima život mijenja, a ne oduzima“ te se čvrsto nadamo i vjerujemo da je i s. Cecilija u zajedništvu s Bogom i svim svetima! Ta vjera neka Vam bude oslonac i potpora!"

S poštovanjem i srdačnim pozdravima,
Fra Ivan Karlić,
predstojnik Hrvatskoga mariološkog instituta

U ime Colegiuma riječ sućuti je uputila gđa. Vjera Mrvelj. 
Izraze sućuti uputili su: s. Lidija Bernardica Matijević, predsjednica HRK, dr. sc. Stjepan Brebrić, direktor Kršćanske sadašnjosti.
 

Galerija slika: (kliknite na sliku za uvećanje)

  Povratak na sve Vijesti