Korizmeni susret nadbiskupa Kutleše i redovnica Zagrebačke nadbiskupije
Korizmeni susret zagrebačkog nadbiskupa Dražena Kutleše i redovnica koje djeluju na području Zagrebačke nadbiskupije održan je u ponedjeljak 7. travnja...
_748_342_s_c1.jpg)
SPROVOD S. ADMIRATE MIKLAUŽIĆ
S. Admirata je sahranjena 1. travnja 2025. godine u Zagrebu na groblju Mirogoj u sestarki grob. Sprovodne obrede vodio je o. Zlatko...

Izlet volontera u Davor
Volonteri Župe sv. Blaža iz Zagreba, koji redovito brinu o urednosti župne crkve, rado su se odazvali na poziv s. Justine, koja aktivno djeluje u župi,...

Duhovna obnova
Dana 23. ožujka 2025. godine u samostanu Marijinih sestara održana je mjesečna duhovna obnova koju je predvodio don Josip Radić. Susret smo započeli...

Godišnji sastanak Upravnog odbora i Radne skupine
RENATE (Religious in Europe Networking Against Trafficking and Exploitation) Autor: s. Stanka Oršolić DSNG
Od 10. do 14. ožujka 2025. godine s....

DUHOVNE VJEŽBE
U našem samostanu u Remetama, Bukovačka 316, dvadeset sestara obavlja duhovne vježbe. Voditelj je p. Mirko Nikolić DI.

SPROVOD S. GRACIJE ŠAINČEVIĆ
S. Gracija je sahranjena u ponedjeljak, 1. srpnja 2024. godine. Sahranjena je na mjesnom groblju u Slavonskom Brodu u sestarki grob. Sprovodne...

ŽUPA DAVOR - ZLATNI JUBILEJ S. DUBRAVKE KOPILOVIĆ
Danas je u našoj župi bilo svečano i raspjevano. Na svetoj Misi na poseban smo način u molitve stavili naše časne sestre, Sestre Naše Gospe, koje već...

ZLATNI JUBILEJ ZAVJETA S. JELENE MARKIĆ, S. JASMINKE EREIZ I S. DUBRAVKE KOPILOVIĆ
U samostanu u Bukovačkoj 316 održan je od utorka 25. lipnja do subote 29. lipnja 2024. turnus duhovnih vježbi za sestre. Voditelj je bio...


SPROVOD S. ADMIRATE MIKLAUŽIĆ

S. Admirata je sahranjena 1. travnja 2025. godine u Zagrebu na groblju Mirogoj u sestarki grob. Sprovodne obrede vodio je o. Zlatko Pletikosić, župnik župe Uznesenja Blažene Djevice Marije u Remetama. U koncelebraciji su bili o. Ilija Tipurić, karmelićanin, o. Nikola, karmelićanin, vlč. Denis Barić i vlč. Josip Firšt, župnik iz Taborskog.
Sv. Misu zadušnicu u samostanskoj kapelici na Bukovačkoj 316 slavio je o.Ilija Tipurić. Na sprovodu su bile Sestre iz Zagreba, rodbina i prijatelji.
O životu s.Admirate je kod mrtvačnice govorila vrhovna glavarica Družbe sestara Naše Gospe s. Zrinka Šestak.
Poštovani oci karmelićani: župniče Zlatko, p. Ilija i Nikola, poštovani i dragi p. Drago, poštovana rodbino: sestre Alojzija i Elizabeta te brate Alojzije, drage nećakinje i nećaci, dragi svi Vi koji ste s. Admiratu poznavali i sa njome gajili prijateljstvo. Drage moje sestre!
Svidjelo se Svemogućem Bogu, našu s. Admiratu u 93. godini života i 72 redovništva, pozvati k sebi. Njezin je ovozemaljski život po ocu Ignacu i majci Matildi započeo 1. studenoga 1932. godine, na lijepom i pitomom zagorskom brijegu, u mjestu Orešje, u župi Taborsko, gdje je na krštenju dobila ime Ana. Tu je provela svoje djetinjstvo sa svojih osmero braće i sestara. Pučku školu do četvrtog razreda pohađala je u Taborskom, a potom je u Krapini nastavila daljnje školovanje u Nižoj realnoj gimnaziji. Svoju redovničku formaciju u Družbi sestara Naše Gospe, započela je 20. rujna 1946., primanjem u kandidaturu, u Primorskoj 20, u Zagrebu, gdje je nastavila daljnje školovanje te je godine 1952. stekla diplomu na Učiteljskoj školi. Iste godine u rujnu, Ana je ušla u novicijat i dobila redovničko ime s. Admirata. Sljedeće godine, 1953., položila je prve redovničke zavjete te ostala u kući Matici u Primorskoj 20, gdje se bavila crtanjem i obnašanjem dužnosti poslužiteljice.
Zbog velike neimaštine u Domovini, poglavari su s. Admiratu s još tri sestre, 1956. godine poslali u Belgiju, u augustinsku opatiju kod Bruxellesa, gdje su radile sve potrebne poslove. Zasigurno, nije bilo lako živjeti u tuđini bez poznavanja jezika i kulture. Ubrzo se međutim sestrama ukazala prilika te su one prešle u Liège, u Isusovački Cellège Saint-Louis, gdje su preuzele poslove domaćinstva. U kapelici spomenutog Koleža, s. Admirata je 8. rujna 1959., položila doživotne zavjete. Okolnosti nisu sestrama dale mirovati, pa su tri od njih, u mjesecu studenome 1961., otišle u Herbeumont, gdje su osnovale novu zajednicu kojoj je s. Admirata bila poglavarica, a zajednica je preuzela vođenje općinskog Doma za starije i nemoćne osobe. Iz Herbeumonta se s. Admirata nakon šest godina vratila u Liège, gdje je pohađala medicinsku školu te je godine 1971. stekla diplomu medicinske sestre - bolnički smjer. Radila je u staračkom domu koji su vodile sestre Francuskinje, a potom se zaposlila u bolnici u Liège. Uz svoj posao u zahtjevnoj medicinskoj struci, s. Admirata i susestre, mnogo su vremena posvetile našim iseljenim Hrvatima. S. Admirata je njihovoj djeci predavala hrvatski jezik. U Hrvatskoj katoličkoj misiji u Liège i u Bruxellesu, gdje su se okupljali naši ljudi, uvijek je bilo živo. Isusovački misionar, p. Drago Rogina, ostvario je iskrenu i lijepu suradnju s našim sestrama, pa su oni zajedničkim snagama, radili na vjerskom i kulturnom održavanju identiteta naših radnika. U tom je radu svoj veliki doprinos davala s. Admirata. Voljela je svoj posao i ljude koje je susretala i za koje je radila. Dala je sebe u potpunosti, ne gledajući na nerazumijevanja.
U vrijeme Domovinskoga rata, sestre su s p. Roginom odigrale značajnu ulogu u prihvatu protjeranih sa svojih ognjišta i slanju humanitarne pomoći za Hrvatsku. Uvjereni smo da će im dobri Bog obilato uzvratiti za sve ono što su učinili za naše ljude u tako strašnoj nevolji. I s ovoga mjesta, od svih nas hvala im na tome!
S. Admirata je na Kapitulu godine 1987. izabrana za vrhovnu glavaricu naše Družbe te je tu službu obnašala odgovorno, strpljivo i predano punih deset godina. Uvjerena sam da nama sestrama još uvijek u ušima odzvanjaju njezine riječi: „Tiho mi budi!“ One su nam bile znak da ni o kome ne želi negativno slušati a niti govoriti.S. Admirata bila je poglavito ČOVJEK! Zračila je pozitivnošću i blagošću. Njome je susretala svoje sestre te strpljivo i mudro rješavala probleme. Bila je žena vjere, molitve, praštanja, ogledalo poniznosti i marljivosti. Hvala Ti, draga s. Admirata!
Nakon završetka našega dugogodišnjega djelovanja u Belgiji, sestre su se, godine 2007., vratile u Domovinu. Svojom prisutnošću, radom i dosjetljivošću, pridonosila je izgradnji svake zajednice u koju je po Božjoj volji u poslušnosti poglavarima prihvaćala premještaj. Najprije je to bila zajednica sestara u Osijeku, a godinu dan poslije, i samostan u Remetama, gdje je njegovala naše bolesne sestre, potom od 2013 – 2019. i njezina rodna župa Taborsko, gdje je obnašala službu kućne poglavarice i kuharice. S. Admirata je zatim, nakon zatvaranja zajednice u Taborskom premještena u Remete, odakle je nakon potresa 2020., zajedno s desetak susestara smještena u Caritasovu kuću za starije i nemoćne osobe „Sv. Kamillo de Lellis“ u Vrbovcu, a potom i u Samostan Marijinih sestara u Blaškovcu kod Zeline, gdje je boravila od travnja do rujna 2020. Kada su ponovno stečeni uvjeti da se Sestre smjeste u naše zajednice, s. Admirata je bila dodijeljena zajednici sestara u Davoru, gdje je prema svojim mogućnosti bila od koristi sestrama, župniku i župljanima, ponajviše svojom blagom riječi osmjehom i molitvom.
U studenom 2021. je prilikom pada zadobila frakturu bedrene kosti koju je operirala u Općoj bolnici Nova Gradiška, iz koje je upućena na rehabilitaciju u Daruvarske toplice nakon čega je godinu dana provela u kući Matici u Primorskoj, a u siječnju 2023., se zajedno sa svim Sestrama vratila u obnovljenu remetsku kuću.Tijekom posljednje godine s. Admirata je vidno oslabila zbog bolesti i poodmakle dobi, ali je strpljivo očekivala kraj ovozemaljskog života. On je i nastupio na blagdan Navještenja Gospodinova uz molitvu krunice, koju su s. Zdravka i nećakinja Snježana, zajedno s njom molile uz njezinu bolesničku postelju, u KBC-u Rebro. Kako je tiho i mirno živjela, tako je i prešla u vječnost. Uvjerena sam da je našu dragu s. Admiratu dobri Bog svojom milosrdnom i nježnom rukom primio u svoj zagrljaj, nagradivši ju tako za sve dobro koje je u svojoj Družbi i tolikim ljudima učinila za vrijeme ovoga prolaznoga života.
Draga s. Admirata, molim Te da nam svima oprostiš sve ono što nije bilo dostojno našega susestrinstva i zajedničkoga života. To i mi sa svoje strane činimo prema tebi. Pođi u miru svome Zaručniku kojem si vjerno služila. Do našega ponovnoga susreta u svojim Te molitvama prate Tvoje Sestre!
Zahvaljujem s. Martini, kućnoj poglavarici remetske zajednice i s. Zdravki koje su s velikom ljubavlju i pažnjom brinule o s. Admirati i olakšavale joj sve poteškoće koje su godine i bolest donosile, za vrijeme njezina života u samostanu ali i u trenucima kada je zbog svoje bolesti bila u ustanovi za starije i nemoćne osobe.
Zahvaljujem Sestrama Tarziciji, Fidelis i Blandini, koje su ju revno posjećivale i bile joj na pomoć. U ovu zahvalu uključujem s. Mihaelu i sve sestre s bolesničkoga kata koje su zajedno sa s. Admiratom provodile vrijeme u molitvi, šetnji, razgovoru i praćenju Laudato Tv, živeći tako s Crkvom.
Zahvaljujem ujedno i svim onim sestrama koje svojim prihvaćanjem starijih i bolesnih, pomažu olakšavati život svakoj onoj sestri koja nosi križ bolesti.
Zahvaljujem glavnoj sestri Katarini i osoblju Doma za starije i nemoćne osobe „Bene Vita“, gdje je s. Admirata provodila svoje zadnje ovozemaljske dane.
Velika hvala rodbini s. Admirate, što su svojom blizinom, pažnjom i ljubavlju pratili svaki dan njezina približavanja vječnome cilju.
Od srca zahvaljujem p. Dragi, koji je lijepi broj godina surađivao sa s. Admiratom u Belgiji, i poznavao njezinu plemenitu dušu. Zahvaljujem mu što je s puno pažnje i poštovanja redovito posjećivao s. Admiratu dok je bila u našem samostanu, kao i u domu „Bene Vita“ i bolnici Rebro.
Zahvaljujem svima vama što ste s ljubavlju i pažnjom prema sestrama, došli ispratiti našu s. Admiratu na vječni počinak.