SPROVOD S. ADMIRATE MIKLAUŽIĆ

S. Admirata je sahranjena 1. travnja 2025. godine u Zagrebu na groblju Mirogoj u sestarki grob. Sprovodne obrede vodio je o. Vlatko Pletikosić, župnik župe Uznesenja Blažene Djevice Marije u Remetama. U koncelebraciji su bili o. Ilija Tipurić, karmelićanin, o. Nikola, karmelićanin, vlč. Denis Barić i vlč. Josip Firšt, župnik iz Taborskog.

Sv. Misu zadušnicu u samostanskoj kapelici na Bukovačkoj 316 slavio je o.Ilija Tipurić. Na sprovodu su bile Sestre iz Zagreba, rodbina i prijatelji. 

O životu s.Admirate je kod mrtvačnice govorila vrhovna glavarica Družbe sestara Naše Gospe s. Zrinka Šestak.

Poštovani oci karmelićani: župniče Zlatko, priore Ivane, p. Ilija i Nikola, poštovani i dragi p. Drago, poštovana rodbino: sestre Alojzija i Elizabeta te brate Alojzije, drage nećakinje i nećaci, dragi svi Vi koji ste s. Admiratu poznavali i sa njome gajili prijateljstvo. Drage moje sestre!

Svidjelo se Svemogućem Bogu, našu s. Admiratu u 93. godini života i 72 redovništva, pozvati k sebi. Njezin je ovozemaljski život po ocu Ignacu i majci Matildi započeo 1. studenoga 1932. godine, na lijepom i pitomom zagorskom brijegu, u mjestu Orešje, u župi Taborsko, gdje je na krštenju dobila ime Ana. Tu je provela svoje djetinjstvo sa svojih osmero braće i  sestara. Pučku školu do četvrtog razreda pohađala je u Taborskom, a potom je u Krapini nastavila daljnje školovanje u Nižoj realnoj gimnaziji. Svoju redovničku formaciju u Družbi sestara Naše Gospe, započela je 20. rujna 1946., primanjem u kandidaturu, u Primorskoj 20, u Zagrebu, gdje je nastavila daljnje školovanje te je godine 1952. stekla diplomu na Učiteljskoj školi. Iste godine u rujnu, Ana je ušla u novicijat i dobila redovničko ime s. Admirata. Sljedeće godine, 1953., položila je prve redovničke zavjete te ostala u kući Matici u Primorskoj 20, gdje se bavila crtanjem i obnašanjem dužnosti poslužiteljice. 

Zbog velike neimaštine u Domovini, poglavari su s. Admiratu s još tri sestre, 1956. godine poslali u Belgiju, u augustinsku opatiju kod Bruxellesa, gdje su radile sve potrebne poslove. Zasigurno, nije bilo lako živjeti u tuđini bez poznavanja jezika i kulture. Ubrzo se međutim  sestrama ukazala prilika te su one prešle u Liège, u Isusovački Cellège Saint-Louis, gdje su preuzele poslove domaćinstva. U kapelici spomenutog Koleža, s. Admirata je 8. rujna 1959., položila doživotne zavjete. Okolnosti nisu sestrama dale mirovati, pa su tri od njih, u mjesecu studenome 1961., otišle u Herbeumont, gdje su osnovale novu zajednicu kojoj je s. Admirata bila poglavarica, a zajednica je preuzela vođenje općinskog Doma za starije i nemoćne osobe. Iz Herbeumonta se s. Admirata nakon šest godina vratila u Liège, gdje je pohađala medicinsku školu te je godine 1971. stekla diplomu medicinske sestre - bolnički smjer. Radila je u staračkom domu koji su vodile sestre Francuskinje, a potom se zaposlila u bolnici u Liège. Uz svoj posao u zahtjevnoj medicinskoj struci, s. Admirata i susestre, mnogo su vremena posvetile našim iseljenim Hrvatima. S. Admirata je njihovoj djeci predavala hrvatski jezik. U Hrvatskoj katoličkoj misiji u Liège i u Bruxellesu, gdje su se okupljali naši ljudi, uvijek je bilo živo. Isusovački misionar, p. Drago Rogina, ostvario je iskrenu i lijepu suradnju s našim sestrama, pa su oni zajedničkim snagama, radili na vjerskom i kulturnom  održavanju identiteta naših radnika. U tom je radu svoj veliki doprinos davala s. Admirata. Voljela je svoj posao i ljude koje je susretala i za koje je radila. Dala je sebe u potpunosti, ne gledajući na nerazumijevanja.

U vrijeme Domovinskoga rata, sestre su s p. Roginom odigrale značajnu ulogu u prihvatu protjeranih sa svojih ognjišta i slanju humanitarne pomoći za Hrvatsku. Uvjereni smo da će im dobri Bog obilato uzvratiti za sve ono što su učinili za naše ljude u tako strašnoj nevolji.  I s ovoga mjesta, od svih nas hvala im na tome!  

S. Admirata je na Kapitulu godine 1987. izabrana za vrhovnu glavaricu naše Družbe te je tu službu obnašala odgovorno, strpljivo i predano punih deset godina. Uvjerena sam da nama sestrama još uvijek u ušima odzvanjaju njezine riječi: „Tiho mi budi!“ One su nam bile znak da ni o kome ne želi negativno slušati a niti govoriti.S. Admirata bila je poglavito ČOVJEK! Zračila je pozitivnošću i blagošću. Njome je susretala svoje sestre te strpljivo i mudro rješavala probleme. Bila je žena vjere, molitve, praštanja, ogledalo poniznosti i marljivosti. Hvala Ti, draga s. Admirata!

Nakon završetka našega dugogodišnjega djelovanja u Belgiji, sestre su se, godine 2007., vratile u Domovinu. Svojom prisutnošću, radom i dosjetljivošću, pridonosila je izgradnji svake zajednice u koju je po Božjoj volji u poslušnosti poglavarima prihvaćala premještaj. Najprije je to bila zajednica sestara u Osijeku, a godinu dan poslije, i samostan u Remetama, gdje je njegovala naše bolesne sestre, potom od 2013 – 2019. i njezina rodna župa Taborsko, gdje je obnašala službu kućne poglavarice i kuharice. S. Admirata je zatim, nakon zatvaranja zajednice u Taborskom premještena u Remete, odakle je nakon potresa 2020., zajedno s desetak susestara smještena u Caritasovu kuću za starije i nemoćne osobe „Sv. Kamillo de Lellis“ u Vrbovcu, a potom i u Samostan Marijinih sestara u Blaškovcu kod Zeline, gdje je boravila od travnja do rujna 2020. Kada su ponovno stečeni uvjeti da se Sestre smjeste u naše zajednice, s. Admirata je bila dodijeljena zajednici sestara u Davoru, gdje je prema svojim mogućnosti bila od koristi sestrama, župniku i župljanima, ponajviše svojom blagom riječi osmjehom i molitvom.

U studenom 2021. je prilikom pada zadobila frakturu bedrene kosti koju je operirala u Općoj bolnici Nova Gradiška, iz koje je upućena na rehabilitaciju u Daruvarske toplice nakon čega je godinu dana provela u kući Matici u Primorskoj, a u siječnju 2023., se zajedno sa svim Sestrama vratila u obnovljenu remetsku kuću.Tijekom posljednje godine s. Admirata je vidno oslabila zbog bolesti i poodmakle dobi, ali   je strpljivo očekivala kraj ovozemaljskog života. On je i nastupio na blagdan Navještenja Gospodinova uz molitvu krunice, koju su s. Zdravka i nećakinja Snježana, zajedno s njom molile uz njezinu bolesničku postelju, u KBC-u Rebro. Kako je tiho i mirno živjela, tako je i prešla u vječnost. Uvjerena sam da je našu dragu s. Admiratu dobri Bog svojom milosrdnom i nježnom rukom primio u svoj zagrljaj, nagradivši ju tako za sve dobro koje je u svojoj Družbi i tolikim ljudima učinila za vrijeme ovoga prolaznoga života. 

Draga s. Admirata, molim Te da nam svima oprostiš sve ono što nije bilo dostojno našega susestrinstva i zajedničkoga života. To i mi sa svoje strane činimo prema tebi. Pođi u miru svome Zaručniku kojem si vjerno služila. Do našega ponovnoga susreta u svojim Te molitvama prate Tvoje Sestre!

Zahvaljujem s. Martini, kućnoj poglavarici remetske zajednice i s. Zdravki koje su s velikom ljubavlju i pažnjom brinule o s. Admirati i olakšavale joj sve poteškoće koje su godine i bolest donosile, za vrijeme njezina života u samostanu ali i u trenucima kada je zbog svoje bolesti bila u ustanovi za starije i nemoćne osobe.

Zahvaljujem Sestrama Tarziciji, Fidelis i Blandini, koje su ju revno posjećivale i bile joj na pomoć. U ovu zahvalu uključujem s. Mihaelu i sve sestre s bolesničkoga kata koje su zajedno sa  s. Admiratom provodile vrijeme u molitvi, šetnji, razgovoru i praćenju Laudato Tv, živeći tako s Crkvom.   

Zahvaljujem ujedno i svim onim sestrama koje svojim prihvaćanjem starijih i bolesnih, pomažu olakšavati život svakoj onoj sestri koja nosi križ bolesti.

Zahvaljujem glavnoj sestri Katarini i osoblju Doma za starije i nemoćne osobe „Bene Vita“, gdje je s. Admirata provodila svoje zadnje ovozemaljske dane.

Velika hvala rodbini s. Admirate, što su svojom blizinom, pažnjom i ljubavlju pratili svaki dan njezina približavanja vječnome cilju.   

Od srca zahvaljujem p. Dragi, koji je lijepi broj godina surađivao sa s. Admiratom u Belgiji, i poznavao njezinu plemenitu dušu. Zahvaljujem mu što je s puno pažnje i poštovanja redovito posjećivao s. Admiratu dok je bila u našem samostanu, kao i u domu „Bene Vita“ i bolnici Rebro.

Zahvaljujem svima vama što ste s ljubavlju i pažnjom prema sestrama, došli ispratiti našu s. Admiratu na vječni počinak.

Galerija slika: (kliknite na sliku za uvećanje)