Otvoren teološki kolokvij „Zloupotreba moći, tijela i savjesti u Crkvi“

Hrvatska sekcija Europskog društva za katoličku teologiju organizirala je svoj V. Colloquium theologicum, o temi „Zloupotreba moći, tijela i savjesti u Crkvi“ koji je započeo u subotu 7. listopada 2023., na privremenoj lokaciji Katoličkog bogoslovnog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu (Voćarska 106, Zagreb).
Na početku teološkog kolokvija okupljenima se obratio dekan Katoličkog bogoslovnog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu, prof. dr. Josip Šimunović te pozvao na molitvu prije održavanja kolokvija.
Prof. dr. sc. Ana Thea Filipović uvodeći u otvaranje ovog teološkog kolokvija uputila je pozdrav okupljenim sudionicima i predavačima. “Poštovane kolegice, poštovani kolege, dragi svi sudionici i sudionice ovog skupa! Drago mi je da ste ovu subotu odlučili posvetiti temi ,,Zloupotrebe moći, tijela savjesti u Crkvi” o kojoj ćemo danas slušati i raspravljati. Prošlogodišnji IV. teološki kolokvij u organizaciji Hrvatske sekcije Europskog društva za katoličku teologiju bio je posvećen temi Teologija i praksa sinodalnosti u Crkvi”, rekla je Filipović te u nastavku podsjetila na sinodski radni dokument koji otvoreno kaže: „U mnogim su krajevima Crkve duboko pogođene krizom uzrokovanom raznim oblicima zlostavljanja poput spolnog zlostavljanja, zloporabe moći i savjesti, ekonomskog i institucionalnog zlostavljanja. To su otvorene rane s čijim se posljedicama tek valja do kraja suočiti. S traženjem oprosta od žrtava trpljenja koje je prouzročila Crkva, mora se združiti zalaganje oko obraćenja i reforme kako bi se izbjeglo da se slične situacije događaju u budućnosti.” (IL, 4, također 23) Na drugom mjestu govori se o ,,sablazni zlostavljanja” i obvezi skrbi za žrtve kao djelu pravde. Mislimo da kao teološko društvo moramo govoriti i o ovim temama, kako god one bile mučne i osjetljive. Zloupotrebe autoriteta i moći koja se izražava u raznim oblicima nasilja (psihičkog, duhovnog, seksualnog, ekonomskog, institucionalnog itd.) događa se u svim zajednicama i društvima i nije nešto specifično katoličko. No, neka obilježja katoličanstva pogoduju zlostavljanju. To je primjerice strogo vertikalna struktura vlasti u kojoj nije predviđena kontrola vlasti odozdo, na nižim razinama, iz baze. Katolička crkva je vrlo normirana institucija i institucija koja normira”.
“U uobičajenom hijerarhijskom shvaćanju Crkve biskupi i svećenici su njeni glavni predstavnici. Tradicionalni katolički vjernici teže za takvim autoritetom kojeg idealiziraju. Od katoličkog crkvenog službenika očekuje se da bude trajni savršeni moralni uzor, što ga može zavesti da na to se pokazuje moralnijim nego što zaista jest. Magično djelovanje autoriteta i moći ponekad čini da ljudi često dugo ne primjećuju zloupotrebu moći, tijela i savjesti. A institucionalno prikrivanje nasilja živi od toga što o njemu nitko ne govori. Sve dok je zlouporaba tabu, svi se prave kao da ona ne postoji. Slučajevi zlostavljanja u Crkvi ukazuju i na strukturu koja podržava tabuiziranje nasilja”, rekla je prof. Filipović te u nastavku najavila teme predavača o kojima će se raspravljati na kolokviju.
“O odnosu Katoličke crkve prema fenomenu zlostavljanja: od zataškavanja do priznanja i zaštite žrtava govorit će prof. dr. sc. Tonči Matulić, pročelnik Katedre moralne teologije ovdje na Fakultetu, koji je objavio i knjigu pod naslovom ,,Sablazan seksualnog zlostavljanja u Katoličkoj Crkvi”, a u drugom predavanju doc. dr. sc. Martina Ana Begić, također s Katedre moralne teologije govorit će o odnosu Crkve prema tijelu i seksualnosti koji je često obilježen potiskivanjem i dvostrukim moralom. U povijesti kršćanstva norme koje su se odnosile na područje seksualnosti često su bile idealizirane i apsolutizirane, gotovo da su zamjenjivale samu vrijednost seksualnosti kao dara i zadatka, koji zahtijeva kulturu i oblikovanje u skladu s odabranim načinom života. Iskazi žrtava seksualnog nasilja pretrpljenog od strane crkvenih službenika pokazuju da seksualnom zlostavljanju obično prethodi ono duševno i duhovno. Dušobrižnički odnosi i grupne konstelacije uvijek su obilježeni odnosima moći i zato mogu biti zloupotrijebljeni. Zloupotreba duhovne moći događa se onda kada se odnos osobe s Bogom instrumentalizira za vlastite ciljeve i potrebe. Zato je dušobrižnički odnos nužno kritički propitivati kroz razgovore, superviziju i kritička pitanja o granici između duhovnog praćenja i zadiranja u savjest i napada na intimu osoba. Pastoralni odnos i duhovnu pomoć uvijek valja shvaćati kao potporu rastu i zrelosti vjere, čiji je subjekt ponajprije sama osoba. Zato je unaprjeđivanje teološkog znanja, vjerske i liturgijske zrelosti te duhovne samostalnosti vjernika ujedno prevencija protiv duhovnog zlostavljanja. Duhovno zlostavljanje do sada je većinom istraživano u duhovnim i redovničkim zajednicama, ali ga treba proširiti na sve vrste pastoralnog odnosa i vodstva, a posebno u kontekstu sakramenta pomirenja”, naglasila je Filipović.
“O temi moći u dušobrižničkom djelovanju i duhovnom zlostavljanju govorit će doc. dr. sc. Ante Bekavac, s Katedre moralne teologije, franjevac i dugogodišnji pastoralni djelatnik. U zadnjem predavanju bit će govora o nasilju nad redovnicama, i njegovoj (de)tabuizaciji, o oblicima strukturnog i osobnog nasilja nad redovnicama u Crkvi. Ono je dakako povezano i s odnosom prema ženama u Crkvi. To će predavanje održati dr. sc. Jadranka Rebeka Anić, zn. savj. u Institutu za društvena istraživanja Ivo Pilar. ,Ali sada, sestro moja, šuti…!” (2 Sam 13,20). (De)Tabuizacija strukturnog i osobnog nasilja nad redovnicama U raspravi i skupinama imat ćemo priliku produbiti neka pitanja i osvrnuti se na njih u konfrontaciji s vlastitim iskustvima”, zaključila je prof. dr.sc, Filipović.
Na teološkom kolokviju sudjelovala je s. Zrinka Šestak, vrhovna glavarica, s. Nada Šestak i s. Stanka Oršolić.
 

Galerija slika: (kliknite na sliku za uvećanje)

  Povratak na sve Vijesti