Korizmeni susret nadbiskupa Kutleše i redovnica Zagrebačke nadbiskupije

Korizmeni susret zagrebačkog nadbiskupa Dražena Kutleše i redovnica koje djeluju na području Zagrebačke nadbiskupije održan je u ponedjeljak 7. travnja 2025. u Nadbiskupijskom pastoralnom institutu u Zagrebu. U ime redovnica pozdrav je uputila s. M. Zrinka Šestak, poglavarica Družbe sestara Naše Gospe. 

Poštovani oče nadbiskupe, Dražene Kutleša, poštovani fra Jure Šarčeviću, povjereniče za redovnike, poštovani preć. Ivane Lukiću, domaćine ovog susreta, poštovane i drage sestre redovnice!

„Nada ne razočarava“ (Rim 5,5)

Geslo je to, kojim je papa Franjo proglasio godinu jubileja 2025. U vremenu u kojem živimo, punom neizvjesnosti i straha, ove tri riječi su nama redovnicama pravi putokaz i ohrabrenje. Naša redovnička pravila po kojima se trudimo živjeti, teško su ostvariva bez teologalnih kreposti: vjere, nade i ljubavi. Stoga su nam one pravi poticaj da premislimo gdje smo u odnosu na ove tri kreposti, i što nam je činiti da one, prvo nama budu jasne a onda iz jasnoće koju živimo, vidljive onima s kojima živimo i s kojima se susrećemo; na radnom mjestu, na ulici u prolazu. Redovnica nade hodeći ovom zemljom nosi radost u srcu koja je vidljiva po osmjehu na licu. Ona razmišlja pozitivno, živi život koji svojim hodom ohrabruje korak svakoga koga susretne. Redovnica nade i u trenucima neizvjesnosti i straha osjeća Božju prisutnost te ima povjerenja da Bog vodi ljudsku povijest. Ona je spremana Bogu reći DA i onda kada ne razumije. Redovnica nade za svakoga čovjeka ima riječ koja budi život! Istina, nismo uvijek prave glasnice nade, ali sa sv. Pavlom možemo reći: „Po njemu, u vjeri, imamo i pristup u ovu milost u kojoj stojimo i dičimo se nadom slave Božje.“ (Rim 5,2)

Živimo vrijeme korizme, vrijeme u kojem na Križnom putu s Kristom, promišljamo svoj hod i hod svojih zajednica. Redovničke poglavarice i poglavari, svjesni korizmenog puta svojih zajednica i pojedinaca, dan prije duhovnih vježbi za vrhovne poglavarice, 29. ožujka ove godine, u Novigradu na Dobri, u organizaciji HRK, okupili smo se na Stručnom skupu s temom: „Posvećeni život pred psihološkim izazovima“. U predavanjima i raspravama dotakli smo ili potaknuli u sebi problematiku koja nas sve zaokuplja. Povrede iz prošlosti otežavaju zajednički život jer nismo na vrijeme stvari nazvale svojim imenom i tako ih stavile na pravo mjesto. Unatoč svih naših mana, svjesne smo da smo i takve potrebne zagrebačkoj Crkvi u kojoj ulažemo svoj veliki doprinos iako nas je sve manje. Svjesne smo, koliko smo potrebne čovjeku u našim župnim zajednicama; svojom blizinom i riječju koja daje nadu. S vjerom da nas korizma dovodi do Uskrsa, želimo biti glasnice nade, nade koja ne razočarava.  

Poštovani oče nadbiskupe, s ovim Vam mislima u ime svih redovnica Zagrebačke nadbiskupije čestitam Uskrs sa željom da svi zajedno udružimo snagu, koju nam donosi radost uskrslog jutra, te budemo iskreni i istinski glasnici nade, svijetli primjer Crkve zagrebačke, i čitave Crkve u Hrvata. U ime redovničkog zajedništva, poklanjam Vam, Posljednju večeru i Krista u nošenju križa. Rad je to s. Samuele Premužić, članice Družbe sestara Naše Gospe.

Neka nam svima vrijeme do Uskrsa bude plodonosno, a Uskrs obasja vjeru, nadu i ljubav!

Okupljenima se obratio i fra Jure Šarčević, OFMCap., povjerenik za posvećeni život i družbe apostolskog života. Zahvalio je svima na dolasku, kazavši kako je uvijek dobro biti uz svoga pastira. "To je garancija da nećemo odlutati, niti se udaljiti od Crkve i od onih koji je predvode kao nasljednici apostola. Pripadnost svojoj zajednici ili Crkvi neće dopustiti da nas najamnik ugrozi."
Istaknuo je kako ovaj susret ne progovara o bilo kakvom zajedništvu, već "o novoj duhovnoj kvaliteti, o duhovnosti zajedništva, koja jedina može iznutra obogatiti i izmijeniti međuljudske odnose u Crkvi i u društvu. U tom je smislu važno da redovničke zajednice, pa i naše župne zajednice, postanu pravi centri duhovnosti, da postanu, kako je govorio sveti papa Ivan Pavao II., dom i škola zajedništva među ljudima."

Nadbiskup Kutleša u korizmenom je nagovoru naglasio: "Ako je redovništvo srce Crkve, srce redovništva je u Srcu Isusovu u kojemu, drage sestre, možete prepoznati same sebe i od kojega možete naučiti ljubiti. Korizma je poziv da u tišini srca razmišljamo o Isusu i njegovoj ljubavi - da mu se približimo, da upoznamo njegovo otvoreno i ranjeno srce koje nas ljubi, koje je živo u Euharistiji, koje živi u Crkvi i koje nas uvijek strpljivo čeka. U vremenu koje je izgubilo srce (usp. Dilexit nos, br. 9), posvećeni život, a osobito žensko redovništvo, poziv je na proroštvo srca, na svjedočanstvo da se i danas može ljubiti do kraja, biti s Kristom u njegovoj samilosnoj nježnosti i živjeti iz istine vlastitoga bića."
"Srce redovnice treba postati srce koje nije zarobljeno u prolaznosti, nego uronjeno u vječnost. Uzor mu je Marijino srce, srce prve Gospodinove službenice koja je čuvala i promišljala sve što je proživjela s Isusom (usp. Lk 2,19)", kazao je nadbiskup Kutleša i dodao kako je redovnica, "poput Marije, žena duhovnog razlučivanja koje se događa u srcu i oblikuje ga po Srcu Isusovu. (...) Redovnica nije samo osoba u posebnom odijelu koja svjedoči drugačiji život, nego žena koja ima srce koje drugačije ljubi, drugačije suosjeća i drugačije moli."
Ističući majčinsku dimenziju redovnica Nadbiskup je istaknuo kako u trenutku kada "Crkva izgubi dodir s majčinstvom, postaje hladna i birokratska. Kada vi redovnice živite svoje duhovno majčinstvo, Crkva ponovno postaje mjesto prihvaćanja, nježnosti i milosrdne blizine. Vaše brižne ruke, vaši pogledi bez osude, vaša tiha molitva, vaša srca koja kucaju za druge, neprocjenjiv su dar Crkvi. Današnji čovjek, i kada toga nije svjestan, traži upravo majku i majčinsku blizinu. Ne onu koja moralizira, nego onu koja tješi. Ne onu koja govori prva, nego onu koja sluša. Ne onu koja se nameće, nego onu koja grli i vida rane ranjenih. Vaša snaga nije u strategiji niti u društvenoj moći, nego u majčinskoj prisutnosti koja nikada ne odustaje."

Na kraju, govoreći o redovnicama kao svjedokinjama nade, nadbiskup Kutleša poručio je okupljenim sestrama da u njima "Crkva prepoznaje čuvarice nade koja se rađa u vjeri ukorijenjenoj u Raspetome. Vi ste one koje iz klauzure, iz misija, iz služenja, iz svakodnevice - govore svijetu: „Bog nije daleko. On ima Srce koje kuca za tebe.“ Vaš život postaje proročka prisutnost upravo po tome što ne ovisi o trendovima, učinkovitosti ni priznanjima, nego o vjernosti. I to je vaša snaga. Jer dok svijet nudi spektakle, pojedinci čeznu za svjedočanstvom osoba koje su iskusile Božju ljubav i odlučile je živjeti do kraja. U vašoj kontemplaciji Crkva nas uči kako gledati. U vašoj službi Crkva nas uči kako se darivati. U vašoj tišini Crkva nas uči kako slušati. U vašoj vjernosti Crkva nas uči kako ustrajati."
Na kraju susreta Nadbiskup je sestrama zahvalio na prisutnosti, vjeri, davanju te ih zamolio da nastave ljubiti, moliti, "biti prisutna ljubav u srcu naše mjesne Crkve."
 

Galerija slika: (kliknite na sliku za uvećanje)

  Povratak na sve Vijesti