Zar i danas postoji ropstvo?  - uloga vjernika u problematici trgovine ljudima -

]Dana 17. travnja 2015. godine održao se sedmi edukativni susret o trgovanju ljudima sa vjernicima Saveza baptističkih crkava u sklopu projekta „Senzibiliziranje vjerskih zajednica u Hrvatskoj za problematiku trgovine ljudima (poglavito ženama)“ u prostoru BC Zagreb, Radićeva 30.

 

Svrha Projekta je uvidjeti kako se vjerske zajednice u Hrvatskoj mogu uključiti i pomoći oko problematike trgovanja ljudima koja nadilazi granice, vjere, kulture i narode. U sklopu Projekta pod vodstvom sestre Stanke Oršolić iz Družbe sestara Naše Gospe – Zagreb organiziralo se u razdoblju od studenog 2014. godine do travnja 2015. godine ukupno devet edukativnih susreta u devet vjerskih zajednica na području grada Zagreba, uključujući 4 rimokatoličke župe, Makedonsku pravoslavnu crkvu, Islamsku zajednicu, Evangeličku (luteransku) crkvu, Savez baptističkih crkava i Židovsku zajednicu.

 

U uvodnoj riječi domaćina, pastor Mihal Kreko pozvao je tridesetak okupljenih vjernika na molitvu i edukaciju o problematici trgovine ljudima. Zatim je preuzela asistentica sestra Milka Zečević – Tadić i uputila sudionike na ispunjavanje inicijalnog upitnika o poznavanju problematike trgovine ljudima. Nakon toga su sudionici imali priliku doživjeti djelić zatočeništva s kojim se svakodnevno susreću žrtve trgovine ljudima: vezanih ruku i nogu sudionici su promišljali o osjećajima koji su ih preplavili zakoračivši u cipele suvremenih robova. Uslijedio je središnji dio susreta u kojem je sestra Stanka izložila temu Projekta.

 

Predavanje predavačice s. Stanke imalo je za svrhu osvijestili važnost problematike trgovine ljudima. Naime, većina ljudi, a posebice vjernika, nije upoznato s razmjerom ovog zločina protiv čovječnosti. Defnicija trgovanja ljudima, odnosno suvremenog oblika ropstva, označava prema Kovenciji Vijeća Europe o suzbijanju trgovanja ljudima iz 2005. godine „regrutaciju, prijevoz, premještaj, nastanjivanje ili primanje osoba, koristeći se prijetnjom ili silom ili drugim oblicima prisile, otmicom, prevarom, obmanom, zloupotrebom vlasti ili neke pozicije ranjivosti ili nuđenjem ili prihvatanjem plaćanja ili drugih koristi radi dobijanja pristanka osobe koja ima kontrolu nad drugom radi eksploatacije.

 

Eksploatacija podrazumijeva, najmanje, eksploataciju prostitucije drugih, ili nekih drugih oblika seksualne eksploatacije, prinudni rad i usluge, ropstvo ili postupci slični ropstvu, služenje ili uzimanje organa“. Kako bi sudionicima predočila surovost trgovine ljudima sestra je dala za primjer slučaj Rantsev protiv Cipra i Rusije koji se vodio na Europskom sudu za ljudska prava u Strasbourgu. Obje države, Rusija i Cipar, osuđene 2010. godine za povredu dostojanstva i slobode preminule djevojke Oxane Rantseve, pozvane su na obvezivanje sprječavanja trgovine ljudima.

 

Najčešće žrtve trgovanja ljudima su žene i to u svrhu seksualne eksploatacije. Mnoge žene često bivaju prevarene od svojih obitelji i poznanika te su primorane suočiti se s moralnom osudom okoline i sramom. Nadalje, u zadnje vrijeme sve više djeca i adolescenti postaju glavne mete trgovaca ljudima. Djeca su često žrtve nasilnih posvojitelja, izrabljivana na više načina: kao posluga u domaćinstvima, u pornografiji i prostituciji, u tvornicama i na plantažama kao jeftina ili besplatna radna snaga, na ulicama za distribuciju droge ili radi prošenja, poslani u rat kao ratnici, trgovina organima. No ni muškarci nisu pošteđeni. Muškarci sve više postaju žrtve seksualnog iskorištavanja, kao jeftina radna snaga u građevinskim tvrtkama i plantažama, u kriminalnim skupinama za preprodaju oružja i droge te za kriminalna djela. Sestra je istaknula da su dvije najčešće vrste trgovine ljudima seksualna i radna eksploatacija, sve u svrhu profita.

 

Glavni uzroci trgovine ljudima su diskriminacija (spolna, rasna, na tržištu rada, vjerska), siromaštvo (osobito kod žena), nezaposlenost, nasilje (fizičko, psihičko, seksualno, ekonomsko i institucionalno), zlostavljanje i alkoholizam. Ostali uzročnici su ekonomska i socijalna nejednakost, sukobi i ratovi, kriminal i korupcija, prisutnost vojske i oružanih snaga, slabi pravni sustavi, smanjenje značenja međunarodnih granica, klimatske promjene i prirodne katastrofe, velika potražnja za jeftinom radnom snagom te velika potražnja u području prostitucije.

 

Proces trgovine ljudima najčešće započinje s migrantima. Trgovci pružaju usluge koje „pouspješuju“ migraciju, nudeći dugoročne ugovore u područjima poput prijevoznih usluga, turističkih agencija, hotelskog smještaja i škola stranih jezika. Nakon što žrtve prijeđu granicu, trgovci se uključuju u ilegalne i kriminalne aktivnosti, no iako vrše kontrolu nad žrtvama, prijevara je često teško prepoznatljiva pa žrtva ni ne primijeti što joj se događa. Samo 1-2% žrtava se spasi iz lanca trgovine ljudima.

 

U Republici Hrvatskoj najviše je zastupljeno seksualno iskorištavanje žena, a u porastu je i radno iskorištavanje ponajviše muškaraca te djece koja prose. Nadalje, u zadnjih 10 godina u RH bilo je više od 100 osoba žrtava trgovanja ljudima, a taj broj sve više raste. Štoviše, problemi u RH tiču se vrlo malog broja procesuiranih počinitelja ovog kaznenog djela i identificiranje žrtava te sekundarne viktimizacije žrtava. S druge strane u RH je postignut napor u borbi protiv trgovanja ljudima edukacijom relevantog osoblja, ratifikacijom i potpisivanjem ključnih dokumenata te raznim inicijativama.

 

U završnici predavanja sestra Stanka osvrnula se na vlastitu motivaciju za rad sa žrtvama trgovine ljudima koja proizlazi iz osjećaja za misiju u svijetu a temelji se na stihovima iz Lk 4:18-19 „Duh Gospodnji na meni jer me pomazao! On me posla da donesem Radosnu vijest siromasima, da navijestim oslobođenje zarobljenima i vraćanje vida slijepcima, da oslobodim potlačene, da proglasim godinu milosti Gospodnje.“ Zatim je opisala svoje iskustvo u radu sa žrtvama trgovine ljudima i istaknula kako većina njih vjeruje da su izbavljeni od Boga budući da je toliko malen broj žrtava koji se spasi. Sestra je zaključila s pozivom na molitvu za žrtve trgovanja ljudima s naglaskom da je ove godine uspostavljen Svjetski dan molitve protiv trgovanja ljudima (8. veljače) u sjećanje na sv. Josephine Bakhite koja je i sama bila žrtva trgovine ljudima.

 

Nakon predavanja uslijedila je kratka pauza, a zatim interaktivna radionica. Sudionici su podijeljeni u sedam skupina. Zadatak je bio pročitati jednu životnu priču žrtve trgovine ljudima koja je bila različita za svaku skupinu te izvjestiti o pročitanom i dati svoj kritički osvrt. Uz to, svaka je grupa trebala osmisliti plakat kojim će ostalima odaslati jasnu poruku vezanu za ovu problematiku. Nakon izvjesnog vremena potrebnog za rad svaka je skupina prezentirala svoje kreativne uratke.

 

Pred kraj susreta uslijedio je obred čitanja molitava za žrtve trgovanja ljudima te trenuci tišine dok je svaka pojedina osoba palila lučicu u znak sjećanja na žrtve. Budući da su sudionici na početku susreta bili vezani maramama i užetom kako bi lakše suosjećali sa žrtvama suvremenog ropstva, u ovom dijelu susreta je svaki sudionik simbolično odložio svoje okove, a sestra Stanka je uputila zaključnu misao da ne vežemo ruke i noge jedni drugima.

 

Na samom kraju susreta sudionici su popunili evaluacijsku anketu i pozvani su da prisustvuju posljednjem susretu Projekta pod nazivom Okrugli stol koji će se održati krajem svibnja 2015. godine u župi sv. Blaža – Zagreb. Okrugli stol je zamišljen kao susret sudionika iz različitih vjerskih zajednica u kojima su se održali edukativni susreti kako bi se osvrnuli na izvješće o održanim susretima i provedenim anketama te raspravljali o mogućoj uključenosti pojedine zajednice u borbu protiv trgovine ljudima. Cijeli projekt podržalo je Europsko društvo žena u teološkom istraživanju – Hrvatska sekcija (ESWTR-CS), a financirala ga je Ekumenska inicijativa žena (EIŽ) iz Omiša.

 

Elizabet Habajec

  Povratak na sve Neformalna mreža vjerskih zajednica u borbi protiv trgovine ljudima